Napustio nas je Nikola Turk, najstariji hrvatski atletski veteran koji je svoju sportsku karijeru završio na jednom od naših natjecanja, pobjedom naravno, kao i uvijek kad su u pitanju bila njegova životna i sportska dostignuća. Ako bi svoje poznavanje Nikole Turka morao sažeti u 3 riječi onda bi one glasile : „žudnja za životom“. Životna žudnja koja je izvirala iz svake riječi, iz svakog pokreta iz blistavih i toplih očiju koje su zrcalile nevjerojatnom voljom i energijom . Čuli smo se zadnji puta prije desetak dana, dogovorili skori susret koji se nažalost nikad nije dogodio..
Rođen 29.3.1929. godine u Slunju.Nakon prvih godina djetinjstva provedenih u Požegi sa roditeljima seli u Rijeku. Od malih nogu član je „Hrvatskog sokola“. Prve prave korake u atletici „odrađuje“ na atletskoj stazi kod današnjeg muzeja Mimara, ali baveći se i dalje cijelim nizom drugih sportova – od boksa i mačevanja do stolnog tenisa i gimnastike.
Za plivanje premršav, posvetio se atletici i kao organizator ali i kao aktivni sportaš, nastupajući istovremeno i kao glumac, plesač i pa i dizač utega. Aktivna atletska karijera prestaje 1957. godine na ekipnom prvenstvu u Celju gdje je na oproštajnom nastupu od seniorske atletike nastupio u čak 5 disciplina ! Postaje članom Europskog saveza atletskih trenera, tajnik Hrvatskog atletskog saveza, trener, organizator, ali i novinar na Olimpijskim igrama u Cortini d’Ampezzo !
Najbolje trenerske dane i najplodnije životno razdoblje provodi u Mariboru i to punih 6 godina. U gradu na Dravi stvorio je za to vrijeme čak 90 državnih prvaka ! Po povratku u Zagreb dovodi Srećka Štiglića do finala Olimpijskih igara u bacanju kladiva ! I Srećko više nije među nama.
Nebrojeni je niz ostalih funkcija koje je uvijek omiljeni Nik obavljao u svom aktivnom sportskom životu. Istaknuti moramo fantastične veteranske uspjehe, prije svega zlatnu medalju sa EP u Viareggiu na 400 m prepone. Nastupio je na čak 7 svjetskih i 5 europskih prvenstava u atletici !
Višestruki je prvak Balkana te aktualni hrvatski rekorder u bacanju kugle, diska, koplja, na 100 metara i u skoku u dalj u kategorijama M80-84 te M85-89. Na veteranskoj Balkanijadi u Zagrebu 2013. osvojio je 3 zlatne medalje.U maniri Fred Astaira – kao plesač stepa,doživio je ovacije stadiona pri otvaranju Balkanijade, nezaboravni video „Singing in the rain“ obišao je sportski svijet.
Nikola Nik Turk ostavio je fantastičan trag u hrvatskom i ne samo hrvatskom sportu, a posebno atletici. Vječiti zaljubljenik u „kraljicu sportova“, s ovim je sportom ostao u trajnoj „ljubavnoj vezi“ sve do 22.10.2020., barem što se ovozemaljskih ljubavi tiče. One druge ostaju vječno, gore „među zvijezdama“ gdje će Nikola uživati kao „trag u beskraju“.
Otišao je veliki čovjek, veliki sportaš, glumac, plesač, pisac i pjesnik, slikar i glazbenik,filatelist i munizmatičar, erudita i kolekcionar, možda jedan od zadnjih „renesansnih ljudi“ koje poznajem – a kakvih malo sretnete u životu. I zato vam rastanak od njih padne teško, jer ste svjesni gubitka – koji će ostati gubitak. Zauvijek.
Snivaj Nikola u miru nebeskih poljana.
Ivan Pukšar, Predsjednik HAVU
